петак, 13. август 2010.

Čudni su putevi prtljaga i ljudi.

Aerodrom u Minhenu, deo koji izgleda
 potpuno kao tržni centar.
Putovanje je počelo veoma glatko. Avion je jezdio preko neba Centralne Evrope i ostavio nas u 8h u Minhenu. Nadali smo se da ćemo stići da uhvatimo avion koji je polazio za Oslo u 10h. Samo je trebalo da pređemo nekoliko sitnih prepreka: da pronađemo terminal sa kojeg nam polazi sledeći avion, da prođemo carinsku kontrolu i da čekiramo pasoše.

Terminal sa našim spasilačkim letom u 19h
Deluje prosto - samo tri koraka. Ali, na proveri pasoša prve tri cure iz grupe su prošle bez ikakvih problema, dok su ostali "zaglavili" kod nekog crnokosog, farbanog  majmuna zbog koga sam počeo otvoreno da hejtujem Nemce (posle smo pretpostavili da je lik ipak bio ogorčeni Bosanac :) ). Zadržali su nas tri sata jer nismo imali vizu u pasošu koji je BIOMETRIJSKI! (a pre toga sam se osećao tako moćno što imam biometrijski pasoš). Problem je bio izgleda bio u tome što smo išli na duže od 3 meseca, a naš biometrijski pasoši "rade" samo do 3 meseca.

Ma nosiću te na leđima ako
budem morala, ali u Trondhajm stižem!
Epilog je da smo propustili let za Oslo. Čekali smo do 19h na aerodromu u Minhenu gde smo se fenomenalno zabavljali. Napravili smo mali kamp u McDonalds-u gde su nam dozvolili čak i da odspavamo malo. Dobra strana ovakvih događaja je ta što smo stigli da se bolje upoznamo, igramo igrice kao što su asocijacije i izmislimo neke interne fore :)


Kada smo stigli u Oslo veoma brzo smo se ukrcali dalje za Trondheim. Avion je opet poleteo i sleteo za neznatno vreme. Konačno posle  vožnje Skybussom do Tronthajma stigli smo u 2h. Vozač nas je dovezao do  centra studentskog grada Moholt, gde nas je naš verni prijatelj Španac-Javier čekao u majici na svojoj partizanskoj bicikli da bi nam dao ključeve. Smešno je to što je Javier nosio majicu na kratke rukave, a mi ostali smo morali da obučemo jakne! Ovom prilikom se duboko zahvaljujem Javieru :)

Nije prošlo ni pola sata od trenutka kad sam ušao u sobu, a već sam utonuo u san u polunamešten krevet. Sanjao sam avione ...  i Jelenin prtljag koji se misteriozno nije pojavio na traci za prtljag u Trondhajmu :) Ali o tome više na njenom blogu.

4 коментара:

  1. Ja bih se sigurno okrenula i vratila za Serbia nakon tolikih peripetija ali vi ste zatp hrabri :)))

    I daj bre malo vise o tom boravku tamo , jos uvek citamo proslost :P

    Mislim to je moja nestrpljiva malenkost :D

    ОдговориИзбриши
  2. polako polako :) bice, samo da skupim zanimljivosti i da nadjem vremena, nisam ja bas neki pisac, ipak moram malo da lickam ovo :))

    ОдговориИзбриши
  3. ma odlichan si pisac... samo ja kasno nadjoh ovaj blog, pa tek sad prochitah... sorry...
    pishi kad stignesh, uzivam!

    ОдговориИзбриши
  4. A ti bi stvarno mogao da napišeš još koji post... :)

    ОдговориИзбриши